04.05.2011 01:39

i dalje nisam bas nesto raspolozen, ali ipak, malo je bolje….nazalost..sada se opet nalazim u onom svom vakumu ravnodusnosti i bezosjecajnosti……….
razmisljao sam, da li bih ja ikada ubio nekog da bih spasio voljenu osobu……i doista ne znam odgovor, mislim, ne mozes reci sa sigurnoscu dok ne dodjes u tu situaciju, -najvise bih volio da ta situacija i ne postoji ali nazalost ne zivimo u takvom svijetu-……..ali, ne vjerujem da bih to mogao…. naravno kada je rijec o nevinoj osobi, sto se tice osoba koje su me same sa tom namjerom dovele u tu situaciju ne bih imao sazaljenja………al da ja ubijem nekog ko nema veze sa tim svim, to je za mene nezamislivo….
ubiti osobu koju i ne poznajes, ili poznajes, nebitno, i time prouzrokovati toliku tugu, to je za mene nemoguce…..za svoju korist ubiti covjeka!!!!!!!!!!!!pa i on ima ljude koji ga vole, i ko mi daje pravo da druge dovodim u situaciju koju ja zelim izbjeci….tada bih najradije sebe prinio kao zrtvu i time spasio voljenu osobu, jer, ako nekog stvarno volite, onda necete zaliti da svoj zivot predate kao oprostajni poklon……..a kada bih vec dosao do toga da ubijem drugu osobu… onda bi to bilo dvostruko ubistvo….tada bih umro i ja, jer………to moje srce ne bi podnijelo…moje tijelo bi postalo grob za moju dusu i srce…..i ostatak mog zivota bi bio kazna za moje grijehe………
toliko o tome za sad….